Slavonijo tko te nije volio – 14-15.04.2007.

” inati se Slavonijo, ampoule ljepota nek tvoja blista…” još jedan nezaboravan doga?aj u našem životu. Ponovni susret sa našim dragim prijateljima iz KUD-a Šokadija iz Starih Mikanovaca

…o kako je samo lijepo bilo. Rano u jutro pod budnim okom našeg vjernog šofera Borisa – Jambroši? Tours – krenuli smo put Slavonije. Autobusom se orila pjesma, ?uli se zvuci tamburice koji se miješali sa galamom, smijehom… kako smo se približavali adrenalin je rastao, nastrpljivo smo ?ekali da pozdravimo naše dugogodišnje prijatelje. Nešto iza 13 h. eto nas na pragu Doma kulture u Starim Mikanovcima, srda?an pozdrav, poljubci, osmjesi zasad sramežljivi, naših de?ki i njihovih cura ali i naših cura njihovih momaka. Rije? dobro-došlice njihovog predsjednika gosp. Feri?a pa zahvala sa naše strane uz hladno Osije?ko u rukama. Oni koji su se poznavali od prije ve? su se dogovorili tko ?e kod koga a za ostale razmještaj je napravio tajnik njihovog KUD-a gosp. Martinovi?. Kroz 15-tak minuta Dom se ispraznio, društvo se rasipalo diljem Starih Mikanovaca, gdje su nas vrijedne doma?ice ?ekale sa ru?kom. Ponovni susret bio je zakazan za 18.30 h. na generalnoj probi prije samog programa koji je bio zakazan za 20 sati. Tko bi znao gdje su se sve naši ?lanovi skitali u to slobodno vrijeme, jedni su punili kafi?e, drugi otišli pogledat tekmu Cibalije i Dinama u Vinkovce, tre?i…a tko to zna, zar je i važno? Pa došli smo upoznat Stare Mikanovce, kuda su nas doma?i vodili mi smo ih slijedili. U vrijeme probe pridružili su nam se još jedni gosti iz Starog Grabrovca ?lanovi KUD-a Kolo. Zajedni?kim snagama osmislili smo cjelove?ernji program koji je trajao punih 2 sata, na pozornici izmjenjivali se kud-ovi, plesala se Slavonija, Baranja, Bunjevac, Posavina, Lika i naravno Me?imurje. Okupljena publika velikim pljeskom nagradila je svaku koreografiju, uloženi trud se isplatio. Na kraju programa razmjenili smo poklone zahvalili se jedni drugima i obe?ali ponovni susret u Vratišincu. Bacili smo im i rukavicu izazvali ih da nam u Vratišincu pokažu dašak Me?imurja na slavonski na?in. Naravno i mi imamo obavezu nau?it nešto njihovo ( zato smo prionuli poslu i spremili polako Bunjeva?ke plesove). Program smo završili kako to i prili?i zajedni?kom pjesmom- I KAD UMREM PJEVAT ?E SLAVONIJA… Ako mislite da je tu kraj, varate se. Tu je tek po?etak. Uslijedila je zajedni?ka ve?era i druženje. Tambura se nije štedila, žice su pucale, pjesma se orila, staro i mlado je plesalo i tako do iza pono?i. Tada su se mladi polako po?eli razilazit u potrazi za diskom i nastavkom druženja na mladena?ki na?in. A mi, stariji, sjeli za jedan pove?i stol, prišli tamburaši, Raji? sa svojim de?kima pa onako nježno pod uho po?eli, a mi digli ?aše zagrlili se i pjevali do duuuugoooooooooo u no?. Uz pratnju tamburaša kako to i prili?i Slavoniji otišli smo le? u jutarnjim satima. No prije nego smo o oko sklopili jutro je svanulo, a mi kako to i prili?i krenuli na jutarnju misu. Vele?asni Bingula nekoliko puta ,u toku mise, nas je lijepo pozdravio, zahvalio se na lijepom programu a onda na kraju mise pozvao našeg Dražena Mikolaj, koji je tako lijepo recitirao u programu onu našu – “Hvala Božek za Me?imurje”, da to još jedanput ponovi na kraju mise. Miki je dobio zasluženi pljesak prepune crkve. Nakon doru?ka okupljanje, povratak se bližio, 11 sati je otkucavalo. Svi zagrljeni još uvijek sa pjesmom na usnama onako umorni, teško smo se rastali od naših prijatelja i krenuli put Me?imurja u želji da se ponovni susret dogodi što prije u Vratišincu!!!